Procesi tretmana otpadnih voda

Jul 19, 2026

Ostavi poruku

Jedinice za predtretman komunalnih otpadnih voda mogu uključivati: grubo prosijavanje (šip sito), srednje prosijavanje, drobljenje, mjerenje protoka, podizanje pumpe, uklanjanje šljake, pred{0}}aeraciju, flotaciju, flokulaciju i hemijski tretman.

 

Pročišćavanje kućnih otpadnih voda općenito ne koristi flotaciju, flokulaciju ili kemijski tretman. Usvajanje ovih metoda ponekad zavisi od industrijske otpadne vode u komunalnim otpadnim vodama. Flotacija se koristi za uklanjanje finih suspendovanih čvrstih materija, masti i masti, bilo u posebnoj jedinici ili u rezervoaru za pred-aeraciju za uklanjanje masti, a ponekad i šljake. Ako naftna industrija i postrojenja za preradu mesa imaju odgovarajući predtretman, općinskim postrojenjima za preradu možda neće biti potrebna jedinica za flotaciju. Visoko{5}}komunalne otpadne vode visokog intenziteta mogu koristiti flokulaciju sa ili bez hemijskih agenasa kako bi se poboljšala efikasnost primarnog tretmana i spriječilo preopterećenje procesa sekundarnog tretmana. Ponekad se sirovoj otpadnoj vodi dodaje kloriranje kako bi se kontrolirao miris i poboljšala svojstva sedimentacije. Varijacije u rasporedu jedinica za predtretman zavise od karakteristika sirove otpadne vode, naknadnog procesa obrade i jedinica za predtretman koje se koriste. Postoje neki opći principi koji se često primjenjuju na raspored jedinica. Komora za pijesak se koristi za zaštitu pumpi i sprečavanje nakupljanja kamenca u taložnici ili rezervoaru za doziranje. Mala postrojenja za prečišćavanje obično postavljaju Parshall mjerni rezervoar prije pumpe sa konstantnom{11}}brzinom. U velikim postrojenjima za prečišćavanje ili gdje se koriste pumpe s promjenjivom -brzinom, spremnik za doziranje se može postaviti iza pumpe. U većini nezavisnih postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u domaćinstvu, taložnik se postavlja iza pumpe za podizanje, ali kada se očekuje veliko opterećenje muljem, taložnik treba postaviti ispred pumpe.

 

Jedinica za primarni tretman: Primarni tretman je sedimentacija; međutim, opšteprihvaćeni termin "primarni tretman" uključuje procese prethodnog tretmana. Svi veliki gradski prečistači koriste sedimentaciju sirove otpadne vode, koja se mora postaviti prije konvencionalnih bioloških filtera. Nesedimentirana sirova otpadna voda može se tretirati korištenjem potpuno miješanog procesa aktivnog mulja; međutim, zbog odlaganja mulja i operativnih troškova, ovaj proces se koristi samo u malim gradovima.

 

Jedinica za sekundarni tretman: Biološki sekundarni tretman koristi proces aktivnog mulja, biološke filtere ili stabilizacijske bazene. U novim projektima postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, biološki filteri visokog{1}}opterećenja su u velikoj mjeri zamijenili biološke filtere niskog-opterećenja, a proces potpuno miješanog mulja zamjenjuje konvencionalni proces aktivnog mulja. Stabilizaciona jezera su općenito ograničena na korištenje u malim gradovima. U velikim-postrojenjima za prečišćavanje, visoko-biofiltracija i potpuno miješani aktivni mulj su trenutno dvije najčešće korištene metode za sekundarni tretman. Biofilteri su korisni jer su jednostavni za rukovanje i mogu izdržati nagle promjene opterećenja i preopterećenja bez potpunog kvara. Potpuno miješani procesi aktivnog mulja mogu izdržati nagle promjene opterećenja, ali neće uspjeti pod produženim preopterećenjem. Na primjer, kada se BOD opterećenje biofiltera poveća sa projektovanog opterećenja od 45 psi (45 lb/1000 ft³/dan) (R=1) na 90 lb/1000 ft³/dan (R=2), efikasnost se smanjuje sa 77% na 70%. Jedinica sa aktivnim muljem podvrgnuta istom nivou preopterećenja će otkazati zbog nagomilavanja mulja i gubitka čvrstih čestica aktivnog mulja u efluentu. Efikasnost uklanjanja BOD-a pada sa 90% na ispod 50%.

 

Prednosti potpuno miješanih procesa aktivnog mulja su visoka efikasnost uklanjanja BPK, sposobnost tretiranja otpadnih voda visokog{0}}intenziteta i prilagodljivost budućim prijelazima na napredne procese tretmana. Za sekundarni tretman jake otpadne vode sa taloživim BPK od 300 mg/L, sekundarni tretman aktivnog mulja može ukloniti najmanje 90% BPK, što rezultira BPK efluenta od 30 mg/L ili manje. Jednostepeni-visoki-biofilter može ukloniti samo 77% ili manje BPK, što rezultira efluentnom BPK od približno 70 mg/L. Da bi se postigla efikasnost uklanjanja BPK koja je uporediva sa procesom aktivnog mulja, potrebna je dvostepena filtracija.

 

Odlaganje mulja: Primarna sedimentacija i sekundarna bioflokulacija koncentrišu organsku materiju u otpadnoj vodi u zapreminu mulja koja je mnogo manja od zapremine otpadne vode koja se tretira. Međutim, odlaganje akumuliranog mulja je glavni ekonomski faktor u tretmanu otpadnih voda. Početna investicija u opremu za preradu mulja je otprilike jedna-trećina ukupne investicije u postrojenje za tretman. Precipitirane čvrste materije iz bistrenog efluenta biofiltera, ili višak aktivnog mulja, često se vraćaju u glavu postrojenja za prečišćavanje radi uklanjanja zajedno sa primarnim muljem. Sirovi mulj se može skladištiti na dnu primarnog taložnika čekajući tretman ili pumpati u regulacioni rezervoar za skladištenje. Dizani mulj se može koncentrirati u rezervoaru za zgušnjavanje, obično gravitaciono{6}}napajanoj jedinici, postavljenom prije obrade mulja. Višak aktivnog mulja se miješa sa ispumpanim-primarnim muljem. U rasporedu sistema, regulacioni rezervoar je obično povezan sa rezervoarom za zgušnjavanje mulja. Višak aktivnog mulja može se zgušnjavati zasebno ili korištenjem miješane metode zgušnjavanja mulja prije obrade.

 

Različite metode za obradu i odlaganje mulja: Uobičajene metode obrade mulja uključuju anaerobnu digestiju i vakuumsku filtraciju, često koristeći centrifugiranje i mokro spaljivanje. Konvencionalne metode odlaganja uključuju deponiju, spaljivanje, proizvodnju kondicionera tla i morsko odlaganje. U priobalnim gradovima, morsko odlaganje otpada je često najekonomičnije, dok je deponija poželjna metoda kada je zemljište dostupno. Spaljivanje, iako skuplje, često je jedina izvodljiva metoda odlaganja u urbanim sredinama.

 

Opštinsko postrojenje za tretman mora pažljivo razmotriti sve moguće procese odlaganja mulja. Odabir najbolje metode treba uključivati ​​najekonomičniji i ekološki prihvatljiv proces. Moraju se uzeti u obzir faktori kao što su buduća upotreba prerađenog mulja kroz stambena područja i deponije, zagađenje podzemnih voda, zagađenje vazduha, druge potencijalne opasnosti po javno zdravlje i pitanja pejzaža.

 

Kloriranje je uobičajena praksa za dezinfekciju otpadnih voda iz postrojenja za sekundarnu obradu u otpadnim vodama koje se koriste za rekreaciju ili vodosnabdijevanje. Nekoliko država je prvobitno nalagalo dezinfekciju otpadnih voda iz postrojenja za prečišćavanje samo tokom rekreacijske sezone, ali sada zahtijevaju dezinfekciju tijekom cijele godine{1}. Neke države nemaju takve propise.

 

Što se tiče uklanjanja fosfora i dušika, mnoga istraživanja su provedena posljednjih godina o razvoju izvodljivih metoda uklanjanja fosfora iz postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Istraživanja su također rađena na razvoju metoda za uklanjanje dušika i potpuni oporavak vode. Nekoliko pilot postrojenja za uklanjanje fosfora i malih-proizvodnih postrojenja je u funkciji, ali empirijski podaci su još uvijek ograničeni kao presedani za projektovanje velike-opreme. Iako standardi kvaliteta vode određuju ograničenja za fosfor i dušik,-primjena metoda uklanjanja hranjivih tvari u velikim razmjerima je i dalje stvar budućnosti.

 

Za male gradove, veličina grada igra dominantnu ulogu u odabiru procesa tretmana otpadnih voda, posebno u upravljanju, kontroli i odlaganju mulja. Metode koje ne zahtijevaju odlaganje mulja (stabilizacijske bare) ili zahtijevaju samo povremeno uklanjanje mulja (odloženo prozračivanje) su bolje za mala sela i okruge. Veći gradovi često koriste sisteme koji zahtijevaju više kontrole i održavanja, kao što su postrojenja za stabilizaciju kontakta i postrojenja za obradu oksidacijskih jarka. Mnogi postojeći sistemi tretmana više nisu poželjni, kao što su skrivena jezera i drugi tipovi odabrani na osnovu jedinstvenih lokalnih uslova.

 

Serija jedinica za tretman u postrojenju za tretman biološkog filtera uključuje rezervoar-donji taložnik sa nezavisnim koritom za pranje, primarni taložnik, biološki filter, završni taložnik sa gravitacionim povratkom u izvorni cevovod za cirkulaciju vlažnog bunara, jednostepeni- digestor za tretman mulja i sušač. Otpadna voda koja se vraća u izvorni mokri bunar uključuje: mulj iz korita za pranje, povratni mulj iz završnog taložnika, ispust iz polja za sušenje i pročišćenu tečnost iz digestora. Postrojenje za pročišćavanje može imati ulazni bunar za pregled ili obilaznu cijev nakon biološkog filtera.

 

Postrojenje za tretman aktivnog mulja uključuje niz mehanički očišćenih rešetki i drobilicu koja vraća usitnjene čvrste tvari u sirovu otpadnu vodu. Također sadrži pumpe za povišenje brzine-brzine i promjenjive{2}}brzine sa rezervnim generatorima plina, Parshall kanal, gazirani taložnik za taloženje mulja-tipa s nezavisnim peračem mulja, primarni spremnik za taloženje, rezervoar za sekundarnu obradu potpuno miješanog aktivnog mulja i cijev za vraćanje viška mulja u bušotinu.

 

Dodatno, postoji vakuum filter za sirovi mulj iz rezervoara za skladištenje mulja i deponija za tretirani filter kolač. Filtrat iz vakuum filtera se vraća u vlažni bunar. Zbog dubine cijevi za otpadnu vodu, sirova otpadna voda ne može zaobići mokri bunar gravitacijskim tokom. Obezbeđen je rezervni generator gasa za dvostrane pumpe sa tri-lopatice, koje mogu da rade u slučaju nestanka struje. Nadvozni cjevovodi se nalaze iza pumpne stanice i nakon primarne taložnice.

Pošaljite upit